Svjedočanstvo

Ana Glasnović: Od raskalašenosti do duhovne pustinje i susreta sa živim Kristom

← Natrag na objave

„Šizila sam, šizila sam!“, uzvikuje Ana Glasnović prisjećajući se svojih mladenačkih dana i burnih reakcija svoje majke na njezin tadašnji način života. No, iza te iskrene ispovijedi krije se duboka priča o obraćenju, pustinji i pronalasku pravog puta u vjeri. Ana, rodom iz Cavtata, u svom potresnom svjedočanstvu za kanal *Ora Et Labora* otkriva kako je Bog preokrenuo njezin život.

U dirljivom svjedočanstvu Ana Glasnović iz Cavtata otvoreno progovara o svom životnom putu, obilježenom dvama snažnim obraćenjima i dugotrajnom duhovnom pustinjom. Od odrastanja u kršćanskoj obitelji, preko burne mladosti i raskalašenosti, do pronalaska pravog smisla u vjeri i služenju Bogu, Anina priča svjedoči o snazi Božje milosti i važnosti osobnog odnosa s Kristom.

Od kršćanskog odgoja do raskalašene mladosti

Ana je odrasla u kršćanskoj obitelji, gdje se nedjeljna misa nikada nije propuštala. Unatoč tome, priznaje da ju je u mladosti privlačio svjetovni život, izlasci i popularnost: „Bila sam onako sva atraktivna, popularna, dečki su se stalno vrtili oko mene. Meni je to imponiralo i tako je to krenulo jednom stazom malo izlazaka, dečkiju, predbračnih odnosa, promiskuitetnog ponašanja.“

Rat u Hrvatskoj ostavio je dubok trag na Aninu obitelj, a odvojenost od roditelja u dobi od 12 godina sigurno je utjecala na njezin razvoj. No, Božja providnost ju je, kako kaže, vodila i u tim teškim trenucima.

Dva obraćenja i duhovna pustinja

Anin život se počeo mijenjati nakon susreta s ocem Jamesom Manjackalom u Dubrovniku 2002. godine. To je bio njezin prvi susret sa živim Kristom: „Tada su organizirali zajednicu mladih u Gružu, kojima sam se poslije priključila. I mama je počela ići na taj seminar sa svojim prijateljicama.“

Njezino drugo obraćenje dogodilo se, kako kaže, preko Evanđelja dana iz Međugorja: „Tako sam se onda našla u jednoj situaciji, družila sam se s tim nekim društvom i onda sam ovako u jednom trenutku sam stala i pomislila sam: mi samo ogovaramo. Mi nemamo nikakve konstruktivnih razgovora, nego mi samo ogovaramo. Pa je li to to? Ako ja prestanem ogovarat, mi nećemo imat o čemu pričat.“

Nakon toga je uslijedila dugotrajna duhovna pustinja, koja je trajala punih pet godina. Ipak, Ana ističe važnost tog razdoblja čišćenja i priprave za novi život u vjeri.

Snaga vjere u kušnjama

U tom periodu pustinje Ana je shvatila da joj nije dovoljno samo fizičko prisustvo u Crkvi, već dublji odnos s Bogom: „Ti djetetu pružiš sve egzistencijalno što mu treba i hoćeš ga nagraditi ovim i onim, ali dijete to smatra da je to normalno. Ti dijete moraš zagrliti, poljubiti, reći mu da ga voliš, da ti je dragocjen. E to je ljubav i to trebamo mi roditelji činiti.“

Svjedočanstvo kao putokaz

Ana je potaknuta da posjeti grob fra Slavka Barbarića u Međugorju, što je imalo snažan utjecaj na njezin život. Nakon molitve na njegovom grobu, Ana je osjetila unutarnji mir i odlučnost da promijeni svoj život: „Rođena sam u ovaj u kršćanskoj obitelji, moja mama uvijek nas je vodila na misu, nije se molilo doma, ali se misa nedjeljna nije propuštala, to je uvijek forsirala.“

Ustrajnost u vjeri i djela milosrđa

Ana je nakon duhovne obnove počela redovito ići na svetu misu, ispovijedati se i aktivno sudjelovati u životu Crkve. Ističe važnost milosrđa i pomaganja drugima: „I tako je to krenulo jednom stazom malo izlazaka, dečkiju, predbračnih odnosa, promiskuitetnog ponašanja. Mama je šizila sa mnom, šizila! I to je tako išlo, ja sam mislila da je sve super.“

Poziv na promjenu i povratak Kristu

Ana na kraju svjedočanstva poziva sve, a posebno mlade, da se hrabro suoče sa svojim životnim izazovima i vrate se Kristu. Ističe važnost molitve, posta i sakramentalnog života: „Ako ste imali recimo životnu ispovijed, pa ste ispovijedili neke grijehe, pa vam opet ti grijesi dolaze na pamet, ja bi vam posvjedočila da rečete Isusu: oprosti Isuse molim te što sam to učinila, to je bilo grozno! Mogu li ja što učiniti da kompenziram za to ružno što sam radila?“

„Rođena sam u ovaj u kršćanskoj obitelji, moja mama uvijek nas je vodila na misu, nije se molilo doma, ali se misa nedjeljna nije propuštala, to je uvijek forsirala“, naglašava Ana, pozivajući sve da se vrate temeljnim vrijednostima i pronađu pravi mir u Bogu.

📌 Ključne točke

  • Važnost obraćenja i osobnog susreta s Kristom
  • Snaga vjere u prevladavanju životnih izazova
  • Važnost sakramentalnog života i djela milosrđa
  • Poziv na promjenu i povratak Kristu

💬 Citati iz videa

„Šizila sam, šizila sam!"
„Bila sam onako sva atraktivna, popularna, dečki su se stalno vrtili oko mene."
„Ti djetetu moraš zagrliti, poljubiti, reći mu da ga voliš, da ti je dragocjen."
„Drago dijete!"

🎯 Ovaj sadržaj mogao bi biti posebno koristan za:

Mladi, obraćenici, vjernici koji traže nadahnuće i duhovnu obnovu, osobe koje se bore s izazovima vjere i života.