Od obitelji bez vjere do susreta sa živim Bogom
Don Ivan Šesto, svećenik koji danas nadahnjuje mnoge vjernike, nije odrastao u pretjerano pobožnoj obitelji. „Odrastao sam u obitelji koja nije bila baš nešto pretjerano pobožna, a samim time nisam bio pobožan ni ja. Moji roditelji nisu išli redovito na svetu misu, nisam ni ja." Ipak, unatoč tome, u komunikaciji s prijateljima osjećao se manje vrijednim jer su oni bili aktivni u vjerskom životu. To je u njemu izazivalo gorčinu i slabost. No, sve se počelo mijenjati u sedmom razredu osnovne škole, kada je, želeći biti dio društva, počeo odlaziti na svetu misu s prijateljima. Iako isprva nije razumio dubinu vjere, osjetio je neku ugodu i mir.Prekretnica: Ružan san i gubitak želje za životom
Pravu prekretnicu u njegovom životu predstavljao je jedan ružan san koji ga je duboko potresao. Nakon tog sna, kaže don Ivan, kao da pola njegovog bića više nije bilo tu. Izgubio je želju za svime što ga je prije ispunjavalo – sportom, prijateljima, djevojkama. "Kao da to više nisam bio ja, izgubio sam želju za svime: za sportom, za curama, za društvom. Čak mi se nije ni jelo. Čak sebe nisam mogao u ogledalo pogledati koliko sam se jadno osjećao. Totalni raspad sistema, ono što Toše pjeva: samo još vučem navike." U tom razdoblju, uronjen u depresiju i beznađe, nije znao kako dalje. Iako se molio Bogu i Gospi, činilo se da njegove molitve ne dopiru do neba.Snaga Božje riječi i svećenički poziv
U tom teškom razdoblju, don Ivan je, potaknut unutarnjim nemirom, počeo čitati Novi zavjet. Iako nije razumio sve što je pročitao, osjetio je neku unutarnju radost. Svaki put kada bi pročitao Božju riječ, osjećao bi mir i utjehu. "Svaki put kada bi ja pročitao tu Božju riječ, ja bih uvijek osjećao nekakvu radost, nekakvu, nekakav mir, neku ugodu, jer, jer iako ja to nisam ništa razumio, ta mi je riječ nekako to donosila neku radost." Božja riječ je postala njegova droga, magnet, nešto što ga je neprestano privlačilo i davalo mu snagu da nastavi dalje. Tada mu je otac, primijetivši promjenu na njemu, rekao da se ponaša kao da kani ići za svećenika. Te riječi, izrečene usputno, duboko su se usjekle u njegovo srce.Susret sa živim Bogom i duhovna transformacija
Uoči Svih svetih, don Ivan je otišao na svetu misu, iako mu je, kako kaže, umrla svaka nada. No, upravo na toj misi doživio je susret sa živim Bogom. Tijekom mise, osjetio je silnu snagu koja je prostrujala kroz njega, ispunila ga mirom i radošću. Sve prisilne misli koje su ga mučile, nestale su. "Samo kao da je neka sila prostrujala kroz mene, totalno, potpuno me prožela, počeo sam drhtati, počeo sam plakati, počeo sam se tresti. Te prisilne misli koje su bile prisutne, u tom trenutku su nestale." U tom trenutku, znao je da Bog postoji i da ga zove da mu služi. Taj poziv je bio toliko snažan da je don Ivan odlučio krenuti putem svećeništva.Put do svećeništva: Kušnje i milosti
Put do svećeništva nije bio lak. Don Ivan je prolazio kroz mnoge kušnje, ali ga je Božja riječ i vjera u Krista održavala snažnim. Iako je u jednom trenutku osjetio strah i nelagodu zbog puta kojim je krenuo, Božja riječ ga je uvjerila da je na pravom putu. "Došao sam do svoga župnika, ispričao sam se, pričestio sam se i vratio sam se kući i u tom trenutku, kroz nekih možda mjesec, dva dana, ja sam, ja sam stalno plakao. Meni su išle suze niz oči, ja di sam god bio: u kući, u autobusu, u školi, na treningu, ja se nisam mogao suzdržati od suza." S tom spoznajom, don Ivan je krenuo putem služenja Bogu i ljudima, dijeleći svoju vjeru i iskustvo s drugima. Danas, kao svećenik, svjedoči o snazi Božje riječi i ljubavi, pozivajući sve ljude da otvore svoja srca Bogu i dopuste mu da ih preobrazi.📌 Ključne točke
- Odrastanje u obitelji bez jake vjerske prakse.
- Borba s depresijom i osjećajem manje vrijednosti.
- Prekretnica u životu - susret sa živim Bogom kroz Božju riječ.
- Svećenički poziv kao odgovor na Božju ljubav i milost.
💬 Citati iz videa
„Moji roditelji nisu išli redovito na svetu misu, nisam ni ja."
„Kao da to više nisam bio ja, izgubio sam želju za svime: za sportom, za curama, za društvom."
„Svaki put kada bi ja pročitao tu Božju riječ, ja bih uvijek osjećao nekakvu radost, nekakvu, nekakav mir, neku ugodu."
„Samo kao da je neka sila prostrujala kroz mene, totalno, potpuno me prožela, počeo sam drhtati, počeo sam plakati, počeo sam se tresti."
🎯 Ovaj sadržaj mogao bi biti posebno koristan za:
Svi vjernici, posebno mladi ljudi koji se bore s krizom vjere, depresijom i životnim izazovima. Također, svi oni koji traže nadahnuće i svjedočanstvo o snazi Božje ljubavi i preobražaja.
