Don Sanjin Jurić: Kako je Bog napisao moju priču – svjedočanstvo nade i vjere

Don Sanjin Jurić, svećenik i redovnik salezijanac, u svom potresnom svjedočanstvu progovara o tome kako je Bog vodio njegov životni put, od djetinjstva u Petrinji do svećeničkog poziva. Kroz iskrenu i otvorenu priču, Don Sanjin dijeli iskustva koja su ga oblikovala, naglašavajući važnost vjere, obitelji i Božje prisutnosti u svakodnevnom životu.

Rano djetinjstvo i obiteljski korijeni

Don Sanjin započinje svoje svjedočanstvo prisjećajući se svog rođenja u Zagrebu 28. listopada 1994. godine. Rođen je dva mjeseca prije termina, što je donijelo određene poteškoće i izazove u ranom djetinjstvu. No, unatoč tome, odrastao je u obitelji punoj ljubavi i vjere. "Dolazim iz jedne obitelji u kojoj imam mamu, tatu i dvije sestre," kaže Don Sanjin, ističući kako su ga roditelji od malih nogu učili molitvi i vjeri, pružajući mu snažnu potporu na njegovom duhovnom putu.

Odrastanje u Petrinji i ministrantski dani

Cijeli život proveo je u Petrinji, gdje je pohađao osnovnu školu. Prisjeća se kako je u nižim razredima sjedio u zadnjem redu, nestašan i nemiran. No, dolaskom u ministrante, njegov se život počinje mijenjati. "Ovdje sam se stvarno osjećao kao kod kuće i stvarno sam radosno išao u crkvu," svjedoči Don Sanjin, naglašavajući kako je upravo u ministrantima pronašao osjećaj pripadnosti i ljubav prema Bogu. Neki župnici su mu već tada govorili da bi mogao u sjemenište, iako nije ni znao što je to.

Marijina legija i preispitivanje poziva

U drugom razredu srednje škole, Don Sanjin se pridružuje Marijinoj legiji, što je bio još jedan važan korak na njegovom duhovnom putu. Kroz Marijinu legiju, kako kaže, upoznao je novu radost. Imao je priliku ići na izlete, sudjelovati u druženjima i svjedočiti jednostavnosti i radosti vjere. Međutim, u trećem razredu, javlja se i prvo preispitivanje poziva. Zaljubljuje se u jednu djevojku, što ga navodi da preispita svoj put i zapita se je li sve što čini uistinu Božja volja.

Odluka za sjemenište i redovništvo

Unatoč preispitivanjima, Don Sanjin odlučuje otići u sjemenište. Prisjeća se kako nije htio ići u gimnaziju, niti u ekonomsku školu, već je osjećao snažan unutarnji poziv da se posveti Bogu. Odlazak u sjemenište nije bio lak, pogotovo s obzirom na to da je imao samo 14 godina. No, unatoč poteškoćama, znao je da je to pravi put za njega. "Znao sam da je to to. Ja znam da je to to," govori Don Sanjin, naglašavajući kako je osjećao snažnu unutarnju sigurnost da je to ono što Bog želi od njega.

Salezijanski poziv i doživotni zavjeti

U sjemeništu se upoznaje sa salezijancima, redovničkom zajednicom koja ga je oduševila svojim radom s mladima i svojim apostolatom. Nakon nekoliko godina provedenih u sjemeništu, odlučuje se pridružiti salezijancima i položiti doživotne zavjete. Prije dva tjedna, kako kaže, položio je doživotne zavjete i postao salezijanac zauvijek. "Stvarno sam zahvalan, zahvalan Bogu na tome i…" ističe Don Sanjin.

Poruka nade i ohrabrenja

Na kraju svog svjedočanstva, Don Sanjin Jurić ostavlja poruku nade i ohrabrenja svima koji se nalaze na životnom raskrižju. "Da se stvarno ne bojimo slijediti Božje putove, jer stvarno nikad nećemo biti sami," poručuje Don Sanjin, naglašavajući kako će Bog uvijek biti uz nas, vodeći nas i štiteći nas. Potaknuo je ljude da se mole za svećenike, redovnike i redovnice. Don Sanjin je rekao da je „ako jedan čovjek iz Petrinje, koja je danas toliko zanemarena i kojoj je put skoro na rubu koliko mi se čini, ako je od tu mogao Bog napraviti takve stvari, ja mislim da može još puno veće sa svakime.“