Fra Ante Vučković: Krivnja i Božje milosrđe – kako oprostiti sebi i drugima?

Uvodno o krivnji i Božjem milosrđu

Fra Ante Vučković u novoj epizodi BP PODCASTA progovara o osjećaju krivnje i o tome kako se nositi s njom. S obzirom na to da je čovjek biće odnosa, često smo upleteni u odnose s drugim ljudima, ali i s Bogom. U tim odnosima lako se dogodi da povrijedimo nekoga, da pogriješimo, da donesemo lošu odluku. Tada se javlja krivnja, a s njom i potreba za oproštenjem. Fra Ante podsjeća da je, u tom kontekstu, važno znati kako je oproštenje Božji dar, ali i kako je važno činiti korake koji vode do tog dara.

Krivnja - teret i poticaj

Krivnja je osjećaj koji nosimo u sebi, to je teret koji nas može sputavati, ali i poticati. Krivnja može biti i znak da smo svjesni grijeha, odnosno da smo svjesni da nismo u skladu s Božjom voljom. Krivnja može biti i poticaj za promjenu, za obraćenje, za novi život. Fra Ante ističe da je važno znati da je oproštenje Božji dar, ali i da je važno činiti korake koji vode do tog dara.

> „U trenutku kad ja osjećam da mi je Bog oprostio, ja se smirim. Zato što sam ja u skladu sa svijetom, sa sobom. Jer sam ja onda – jer sam ja čovik.” - rekao je [fra Ante].

Važnost odnosa i kajanja

Odnosi su uistinu važni, jer smo mi bića odnosa. U svom životu, u svome svakodnevnom životu, mi smo upleteni u odnose s drugim ljudima. Fra Ante ističe da je važno znati da je oproštenje Božji dar, ali i da je važno činiti korake koji vode do tog dara. Važno je da se pokajemo, da vidimo što smo učinili, da priznamo grijeh, da se obratimo. Fra Ante citira i riječi svetog Augustina: „

> „Ako je Bog s tobom, onda se ne boj. Ako te Bog ljubi, a Bog te ljubi, onda i ti voli sebe.” - rekao je [fra Ante].

Što je oproštenje?

Oproštenje je, kako kaže fra Ante, davanje novog života, novu šansu. I to je ono što je najvažnije, da se ne bojimo, da ne strahujemo. Treba se usredotočiti na Boga i na Boga, koji je izvor milosrđa. Važno je prihvatiti Božju ljubav i Božje milosrđe. Fra Ante naglašava kako je u ispovijedi, zapravo, važno da mi uđemo u Božje srce i da mi u tom srcu otkrijemo što nam je činiti.

> „Vi niste vidjeli jednu važnu stvar, koju je on vidio prvi put, a to je beskonačno more ljubavi koje ga poznaje. I vi ste, onda, to vi, a ne ostalo. On kaže, „Sve moje je tvoje, ti hoćeš jedno jare, ali cijelo stado je tvoje.” - rekao je [fra Ante].

David - zdravi primjer pokajnika

David je primjer grešnika, ali i pokajnika. On je doživio i grijeh i kajanje. U 32. psalmu David je iskusio što znači biti pod grijehom i tada je govorio:

> „Jer kad šutjeh, kosti mi klonuše od moga stenjanja cijeli dan.” - rekao je [fra Ante].

Fra Ante ističe kako je važno znati da je oproštenje Božji dar, ali i da je važno činiti korake koji vode do tog dara. Važno je da mi uđemo u Božje srce i da mi u tom srcu otkrijemo što nam je činiti.

Ispovijed je za realnu krivnju koja se dogodila. Za druge ljude, za sebe, za vlastite grijehe. Važno je da se mi osjećamo važnima, da se ne osjećamo odbačenima, da smo dio zajednice.

Opraštanje - dar, a ne zasluga

Fra Ante Vučković zaključuje, da je važno shvatiti, da se oproštenje ne može zaraditi. Oproštenje je dar, a ne zasluga. Treba ustrajati u dobru, u molitvi, u poniznosti, u ljubavi, u praštanju. Jer to je način da se odazovemo Božjem pozivu i da živimo u skladu s Njim.