U potresnom svjedočanstvu objavljenom na YouTube kanalu Hitna pomoć za nemirne, Željko Guberović, danas svećenik, otvoreno govori o svom životnom putu, od ateizma i mržnje prema Bogu, do pronalaska vjere i prihvaćanja svećeničkog poziva. Razgovor s njim vodi svećenik i njegov ratni drug, a Željko dijeli iskrenu priču o odrastanju, kušnjama i preobrazbi koja ga je dovela do duhovnog mira.
Od ateizma do duhovnog poziva
Željko Guberović otvoreno priznaje kako je do tridesete godine bio ateist, ali ne onaj indiferentan, već onaj koji je aktivno mrzio Boga. Odrastao je u obitelji gdje su roditelji bili vjernici, ali u doba komunizma nisu prakticirali vjeru. Iako je kršten i primio sakramente, Bog mu nije značio ništa. Bio je uspješan u kemiji, išao na natjecanja, a otac ga je usmjerio u kemijsku tehničku školu. No, u dubini duše, osjećao je prazninu i nezadovoljstvo.Smrt majke i početak unutarnje borbe
Smrt majke u njegovoj četrnaestoj godini života bio je prijelomni trenutak. Povukao se u samoću, odvojio od ljudi. Iako je bio uspješan u poslu, u dubini je osjećao prazninu. Životne teškoće i gubitci doveli su ga do preispitivanja i potrage za smislom. U tom razdoblju nije vjerovao da je moguće oprostiti Srbima, ni uz Božju pomoć. To je bilo vrijeme početka rata, vrijeme mržnje i netrpeljivosti.Preobražavajuća snaga oprosta
Ključno je bilo iskustvo na jednom seminaru gdje je čuo riječi koje su ga duboko dirnule. Ivančić je govorio da je najvažniji uvjet za molitvu - oprostiti: oprostiti sebi, drugima i Bogu. Te riječi su ga potaknule na razmišljanje i preispitivanje."Ja sam htio osloboditi se utjecaja svoje majke... jer ona je bila dosta me kontrolirala, uvijek je bila u panici što će mi se dogoditi" - prisjeća se Guberović. Upravo mu je spoznaja da mora oprostiti, i sebi i drugima, otvorila put prema ozdravljenju i duhovnom rastu.
Milosrđe kao putokaz
Željko ističe kako mu je upravo to iskustvo pomoglo u službi svećenika. Vidio je mnoge ljude koji idu na ispovijed, ali im to ne pomaže, jer nisu oprostili sebi. Naglašava važnost zajedništva u vjeri, jer Bog je zajedništvo tri osobe, te nas uči kako živjeti u vjeri u zajedništvu s drugima. Na kraju je, kaže, shvatio da ono što je njegov šef rekao - da je kemičar uvijek prvo napravi pokus, a onda zaključi - se može prenijeti i na odnos s Bogom.Poziv na promjenu perspektive
U zaključku, Željko Guberović potiče sve da se otvore Božjoj ljubavi i milosrđu. Njegova priča je svjedočanstvo o tome kako se život može preobraziti kada se otvorimo vjeri i opraštanju. Njegovo potresno svjedočanstvo poziva svakog čovjeka na preispitivanje vlastitog života i odnosa prema Bogu i bližnjima. Možda je upravo oproštenje ključ za pronalazak unutarnjeg mira i radosti u životu.📌 Ključne točke
- Željko Guberović je od ateista koji je mrzio Boga postao svećenik.
- Smrt majke i životne teškoće potaknule su ga na preispitivanje i potragu za smislom.
- Ključno je bilo iskustvo na jednom seminaru gdje je čuo riječi o važnosti oprosta.
- Oproštenje sebi, drugima i Bogu otvorilo mu je put prema ozdravljenju i duhovnom rastu.
- Zajedništvo u vjeri i Božja ljubav preobrazili su njegov život.
💬 Citati iz videa
„Ateista koji mrzi Boga? Neki ne uhvate odmah da je kako moći mrziti ono što ne postoji?"
„Ja sam htio osloboditi se utjecaja svoje majke... jer ona je bila dosta me kontrolirala, uvijek je bila u panici što će mi se dogoditi."
„Ti si kemičar, kemičar uvek prvo napravi pokus, onda napravi zaključak."
„Ne znači da je Bog učinio nešto loše, nego da ga mi vidimo kao loše."
🎯 Ovaj sadržaj mogao bi biti posebno koristan za:
Osobe koje se bore s duhovnim pitanjima, nevjernici, vjernici koji prolaze kroz teška razdoblja, svi koji traže nadu i inspiraciju.
